Istraživanja pokazuju da tehnološka rješenja bez promjene ekonomskog modela ne zaustavljaju rast emisija.
Još 1972. objavljeno je izvješće Granice rasta“, koje upozorava na to da eksponencijalni ekonomski i populacijski rast nije moguć zauvijek jer su resursi ograničeni. No, unatoč tome što su klimatske promjene najveći problem 21. stoljeća – i to problem enormnih razmjera – pokušaji nošenja s njima i dalje se temelje na ideji tog malignog rasta, samo sada „ozelenjenog“, odnosno na ekološkoj modernizaciji. U javnosti se pritom često ponavljaju određeni mitovi o klimatskim politikama – primjerice da ekološka modernizacija može riješiti klimatsku krizu ili da su klimatske politike rodno neutralne. U tekstu donosimo provjeru tih tvrdnji.
Klimatske politike polaze iz te pozicije, pa nije neobično da do sada nisu bile osobito uspješne. Tako se često ponavlja mit da će ekološka modernizacija – kroz ulaganja u obnovljive energije, energetski učinkovite tehnologije i „zelene“ tržišne mehanizme – sama po sebi riješiti klimatsku krizu. Ovaj mit prisutan je u okviru politika poput Europskog zelenog plana, koji predviđa masovna ulaganja u obnovljive izvore, energetsku učinkovitost u industriji i transportu te subvencije “zelenih” tehnologija. Iako se time smanjuje emisija po jedinici BDP‑a, ukupne emisije ne padnu dovoljno brzo da bi se postigli klimatski ciljevi.
Prema posljednjem UNEP Emissions Gap Reportu (2023), unatoč političkim naporima, globalne emisije stakleničkih plinova i dalje rastu – predviđa se globalno zagrijavanje između 2,5 °C i 2,9 °C čak i ako se dosegnu trenutna obećanja. Još konkretnije, emisije su u 2023. godini dosegnule rekord od 57,1 gigatona CO₂ ekvivalenta, što je rast od 1,3 % u odnosu na 2022., unatoč rastućoj zastupljenosti obnovljivih izvora — dakle, zelena tehnologija raste, ali i potražnja. Sociolozi York i Bell (2019), uz to, upozoravaju na tzv. rebound efekt (povratni efekt): energetska učinkovitost i niži operativni troškovi često potiču veće korištenje. Studije pokazuju da ovaj efekt može poništiti više od 50 % potencijalnih ušteda energije, a u nekim slučajevima čak i znatno više.
Drugim riječima, iako su se zelene mjere u teoriji trebale pokazati učinkovitima, u praksi se često susreću s ograničenjima: rast ukupne potrošnje, povećana potražnja koja izlazi iz okvira energetske učinkovitosti te rebound mehanizmi. To jasno pokazuje da tehnologija sama po sebi nije dovoljna ako se ekonomski model temelji na neprestanoj ekspanziji – dakle, mit je opovrgnut. „Dominacija racionalnosti ekološke modernizacije u upravljanju klimom ima još jednu posljedicu, a to je da su reproduktivni aspekti gospodarstva, odnosno društveni sektor, neplaćeni rad žena i reproduktivni rad prirode, ili potpuno isključeni, nepriznati ili znatno obezvrijeđeni“, smatra Annica Kronsell u tekstu „Imagining a New Gender Contract for Climate“, profesorica političkih znanosti na Sveučilištu Lund i voditeljica katedre za društvene znanosti o okolišu na Školi za globalne studije u Göteborgu. U zborniku A New Gender Equality Contract for Europ jedno poglavlje posvećeno je klimi, odnosno zamišljanju novog rodnog ugovora za klimu. U njemu Kronsell naglašava kako su područja koja su tema klimatskih politika – energetika, industrija, promet – i dalje dominantno muška područja i da je to potrebno mijenjati. Tu navodi kako je upravo Europski zeleni dogovor primjer racionalnosti ekološke modernizacije jer naglasak stavlja na gospodarstvo i rast, tehnologije i sektore u kojima dominiraju muškarci.
Prema analizi samog UN-a, samo 55 od ukupno 168 nacionalnih klimatskih akcijskih planova posebno spominje rodnu ravnopravnost, a samo 23 prepoznaju žene kao pokretačice promjena u ubrzavanju napretka u pogledu klimatskih obveza. Na 27. konferenciji UN-a o klimatskim promjenama žene su činile samo 35 % stranačkih delegatkinja i 20 % voditeljica delegacija.
U javnom diskursu često se širi implicitni narativ da klimatske politike jednako pogađaju sve društvene skupine, odnosno da su „rasno ili rodno neutralne“. Takva tvrdnja prešutno se pojavljuje u izvještajima i medijskim interpretacijama koje se koncentriraju isključivo na emisije i tehnološke mjere, a propuštaju sagledati društvene posljedice. Svjetska meterološka organizacija (WMO) u članku naslovljenom „The climate crisis is far from ‘gender neutral’“ direktno odbacuje ideju neutralnosti i upozorava kako žene imaju manji pristup ključnim resursima, informacijama i ranim upozorenjima u prirodnim katastrofama. Drugim riječima, upravo “neutralnost” prikriva stvarne razlike i produbljuje postojeće nejednakost.
Istodobno, kada se dogodi katastrofa, kako pokazuju istraživanja UN-a, manje je vjerojatno da će žene preživjeti, a veća je vjerojatnost da će biti ozlijeđene. Razlozi za to nalaze se u dugotrajnim rodnim nejednakostima koje su stvorile razlike u pristupu informacijama, mobilnosti, donošenju odluka i pristupu resursima. Do 2050. godine nesigurnost hrane uzrokovana klimatskim promjenama mogla bi, upozorava UN, pogoditi 240 milijuna više žena i djevojčica, u usporedbi s 131 milijunom više muškaraca i dječaka.
Iako prepoznaje da će neki aspekti racionalnosti ekološke modernizacije biti potrebni u postizanju klimatskih ciljeva, Kronsell ocjenjuje da bi „njezina potpuna dominacija vjerojatno bila destruktivna i štetna za upravljanje klimom“. Kronsell zato, primjerice, zagovara da se umjesto iz pozicije ekološke modernizacije problemu klime pristupa iz pozicije empatične racionalnosti. „To je prijedlog novog ugovora o rodnoj ravnopravnosti, pri čemu ekološki pristupi, ekofeminizam i etika skrbi mogu osigurati progresivno ‘ljepilo’ za upravljanje klimom u EU“, ističe.
Kod empatične racionalnosti temelj je na logici skrbi, kojoj su ekonomski rast i učinkovitost podređeni. Kronsell smatra da je u javnim politikama potrebno prepoznati da ljudi ovise jedni o drugima, da je svakome u nekom trenutku života potrebna skrb, da je međuovisnost ono što zajednice drži zajedno, ali i ono što nas čini ljudima. No, empatična racionalnost, prema Kronsell, mora zadirati u prevladavajući ekonomski sistem – kapitalizam. Skrb i solidarnost ne mogu postati središte klimatskih politika ako ekonomski sustav ostaje nepromijenjen.
U Guardianovoj anketi iz svibnja 2024. znanstvenici su se složili da je svijet već izgubio priliku da se globalno zagrijavanje zaustavi na donekle podnošljivih 1,5°C i da gotovo sigurno idemo prema gotovo 3°C, što predstavlja ulazak u zonu prevelike nestabilnosti. Malo tko može predvidjeti kako će sinergija raznih okolišnih faktora djelovati, i to u skoroj budućnosti.
U tekstu smo pokazali da su dva dominantna mita – da će ekološka modernizacija sama riješiti klimatsku krizu i da su klimatske politike rodno neutralne – netočna. Podaci UNEP-a i istraživanja pokazuju da tehnološka rješenja bez promjene ekonomskog modela ne zaustavljaju rast emisija, dok UN i WMO jasno dokumentiraju da klimatske promjene nesrazmjerno pogađaju žene.
Korišteni izvori:
Meadows, Donella H.; Meadows, Dennis L.; Randers, Jørgen; Behrens, William III. (1972). The Limits to Growth. Universe Books. https://www.clubofrome.org/publication/the-limits-to-growth/
Gibbs, David. (2017). Ecological Modernisation. U: The International Encyclopedia of Geography. ResearchGate. https://www.researchgate.net/publication/319263862_Ecological_Modernization
European Commission. (2020). The European Green Deal. https://commission.europa.eu/strategy-and-policy/priorities-2019-2024/european-green-deal_en
United Nations Environment Programme (UNEP). (2023). Emissions Gap Report 2023. https://wedocs.unep.org/bitstream/handle/20.500.11822/43922/EGR2023.pdf
York, R., & Bell, S. E. (2019). Energy transitions or additions? Why a transition from fossil fuels requires more than the growth of renewable energy. Energy Research & Social Science, 51, 40–43. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S2214629618312246
Brockway, Paul E.; Sorrell, Steve; Semieniuk, Gregor; Heun, Matthew Kuperus; Court, Victor. 2021. „Energy efficiency and economy-wide rebound effects: A review of the evidence and its implications.“ U: Renewable and Sustainable Energy Reviews, vol. 141. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1364032121000769?via%3Dihub
Kronsell, Annica. 2025. „Imagining a New Gender Contract for Climate“. U: A New Gender Equality Contract for Europe. Ur.: Petö, Andrea; Thissen, Laeticia; Clavaud, Amandine. Palgrave Macmillan https://link.springer.com/book/10.1007/978-3-031-59993-4
UN Women. (2023). Data-driven insight: The effects of climate change on gender development. https://www.unwomen.org/sites/default/files/2023-11/data-driven_insight_the_effects_of_climate_change_on_gender_development.pdf
Schuldt, Jonathon P.; Pearson, Adam R. (2023). „Public recognition of climate change inequities within the United States.“ Climatic Change, 176, 114. https://link.springer.com/article/10.1007/s10584-023-03594-1
World Meteorological Organization (WMO). (2024). The climate crisis is not gender neutral. https://wmo.int/media/news/climate-crisis-not-gender-neutral
United Nations Environment Programme (UNEP). (2011). Women at the Frontline of Climate Change: Gender Risks and Hopes. https://wedocs.unep.org/handle/20.500.11822/7985
The Guardian. (2024). World’s top climate scientists expect global heating to blast past 1.5C target. https://www.theguardian.com/environment/article/2024/may/08/world-scientists-climate-failure-survey-global-temperature
Financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja su autorova/autoričina i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Sve tekstove objavljene u okviru projekta Odgovorno novinarstvo pronađite ovdje.
